Postalo je potpuno sumanuto komentarisati bilo
kakav zao senzacionalistički događaj. Upravo zato što i oni koji pozivaju na
toleranciju i razumevanje, apsurdno sede na istoj klupi sa onima koji se zalažu
za slobodu misli i izražavanja. Niti je prvo niti ono drugo nezavisno niti
slobodno od ma čijih uticaja.
Baš zato se i dešava ju takve gadosti koje nam
pretrpavaju vidik!
U momentima dok se takve „nevladine“
organizacije finansiraju, a istom trenu na drugim krajevima sveta bi od te
količine „nezavisnih para“ moglo da se spase na hiljade gladnih, bolesnih i
neskućenih...dok je tako ovaj svet će tonuti u sve dublji i dublji paradox!
Na hiljade je loših uzroka, koji će prozvesti
na još više, još gorih posledica...
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Biti Ciničan...jeste odraz promišljenosti o
svetu oko sebe. Shvatajući apsurd i ljudsku manjkavost, vispren um ima potrebu
da to i karikira, kao neku vrstu protivteže na ono što vidi.
Dok je Sarkazam, pomalo zajedljiva vrsta humora, donekle ogorčena na sve to isto što i cinizam shvata i reaguje...
Dok je Sarkazam, pomalo zajedljiva vrsta humora, donekle ogorčena na sve to isto što i cinizam shvata i reaguje...
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Meni ste Vi ljudi jasni kao Dan!!!
Ali kad je praksa i pragmatika u pitanju sa vama...u potpunom sam Mraku !!!
Ali kad je praksa i pragmatika u pitanju sa vama...u potpunom sam Mraku !!!
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
U budućnosti koje se već upravo sad dešava
paralelno sa ralnošću u virtuelnosti... Gde je svako tu pritajeno i nikoga nema
istinski... Gde se svako skriva iza slika, melodija, avatara, čineći expresiju
sebe kakvu žele intimno biti po malo, ili po više prezentovati... Tu gde svako
i nemošću svojom objavljuje čežnje, strahove, namere, užase, žudnje
svakodnevnice... Ovde , gde zavist i ogađenost i oduševljenje i licemerje se
prepliću konstantno u tehnofilijskoj pomami... I tu gde iskrenost biva
najomraženija forma izražavanja, upravo zato što niko nema smelosti da je
iznese a toliko vapimo suvih usta za njom... Upravo tu, u sada, gde budućnost
se razgranjuje i neumitno širi poput epidemije vlage i buđi o zidovima naše
stvarnostne, nemoćne ograničenosti... Baš tu...gde jesmo !
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Kad zaista shvatiš misao "...kako je sve moguće...a ništa
ne mora biti...", i počneš toliko relativizirati svaku činjenicu i
fakat...
... Onda znaj da si na pravom putu ka sebi !!!
... Onda znaj da si na pravom putu ka sebi !!!
by
Right NOW...
++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Kako samoća prosto ume da izobliči nekog...
Nema izuzetaka !
I oni nesretno bogati... i sretno siromašni...i u lažnoj vezi, braku... i sa svom srećom i dečijim smehom... i navodno isunjeni bogom...
Osamljenost je potpuno specifkum kategorija, koja ima svoju osnovu u praznini...
Nema izuzataka...ako se neko usamljenim oseća, i to ne ume da promeni...ne znam !!!
I oni nesretno bogati... i sretno siromašni...i u lažnoj vezi, braku... i sa svom srećom i dečijim smehom... i navodno isunjeni bogom...
Osamljenost je potpuno specifkum kategorija, koja ima svoju osnovu u praznini...
Nema izuzataka...ako se neko usamljenim oseća, i to ne ume da promeni...ne znam !!!
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Treba se uvek sećati ljudi...podsećati se...
Ako počnemo da zaboravljamo druge...i oni nas...Sebično
zaboravićemo sebe same !!!
‘’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’’
Ljudska duša spava u mraku slijepa i neuka, među morama ili
čarobnim pojavama svojih snova.
A mora ili čarolija, dođe na isto; obje su čar - maya.One su opasan procijep, gdje ljudska duša može posve zaspati, gdje može svoju budnost tako izgubiti da se više nikad ne probudi. Takav čovjek vječno tumara među snoviđenjima, tone u vječni vrtlog čarobnihslika. To su pospani, oni su začarani i žive u vjeri: samo spavaj, spavaj, tvoje vrijeme još nije došlo. I njihovo vrijeme nikad neće doći. To su učenici koji, dok Gospodin moli, spavaju.
"Ja" čovjeka ispalog iz punoće bitka degradiralo se, zatvorilo, utonulo u omamljenost i suzilo se na individualno Ja; to degradirano Ja u degradiranoj zbilji ima i degradirani osjećaj zbilje, a to je svijest. Degradiranu zbilju svaka iskonska predaja: od Veda do Platona, zove nepostojećom. Djelatni elementi koji igraju ulogu u svijesti nisu zbilja nego snoviđenja. U svijesti živi svijet maye. Taj degradirani bitak je fragmentaran, raspada se - i zato je raznovrstan i neobuhvatljiv.
Znanje ne spašava. Jedino budnost. Jer što je spas? Ne drugo nego ukinuti ja i postati univerzalna osoba. Ne drugo nego izaći iz zatvorengo života i dignuti se u otvoreni bitak. Ne drugo nego iz pospane omamljenosti, probuditi se u zbilji.
Prvi je znak budnosti da se u čovjeku javlja nejasna sumnja: maya ili osjetilni svijet samo je čarolija, me on kako Platon kaže. Nepostojeće.
Budan čovjek počinje vidjeti i znati da u svijetu postoji nepromijenjiva istovjetnost. Osjetilno i iskustveno mnoštvo i mnogovrsnost indivdualnih Ja, jest san. Onaj koji izlazi iz mraka koji pokriva svijet, taj prepoznaje tu čaroliju mnoštva kao mayu.
Čovjek u tom trenutku nije više individualno Ja nego univerzalna osoba. I ta univerzalna osoba više ne obitava u životu nego u bitku. Znak raspoznavanja obitavanja u bitku jest spoznaja: svijet je Jedno. Hen panta einai, kako Heraklit kaže. Pospani imaju svoje posebne svjetove, budni imaju jedan jedini zajednički svijet.
I onaj kojemu je svako živo biće postalo Ja, taj se probudio; i gdje je tuga, gdje su brige ako umiješ vidjeti Jedno?
A mora ili čarolija, dođe na isto; obje su čar - maya.One su opasan procijep, gdje ljudska duša može posve zaspati, gdje može svoju budnost tako izgubiti da se više nikad ne probudi. Takav čovjek vječno tumara među snoviđenjima, tone u vječni vrtlog čarobnihslika. To su pospani, oni su začarani i žive u vjeri: samo spavaj, spavaj, tvoje vrijeme još nije došlo. I njihovo vrijeme nikad neće doći. To su učenici koji, dok Gospodin moli, spavaju.
"Ja" čovjeka ispalog iz punoće bitka degradiralo se, zatvorilo, utonulo u omamljenost i suzilo se na individualno Ja; to degradirano Ja u degradiranoj zbilji ima i degradirani osjećaj zbilje, a to je svijest. Degradiranu zbilju svaka iskonska predaja: od Veda do Platona, zove nepostojećom. Djelatni elementi koji igraju ulogu u svijesti nisu zbilja nego snoviđenja. U svijesti živi svijet maye. Taj degradirani bitak je fragmentaran, raspada se - i zato je raznovrstan i neobuhvatljiv.
Znanje ne spašava. Jedino budnost. Jer što je spas? Ne drugo nego ukinuti ja i postati univerzalna osoba. Ne drugo nego izaći iz zatvorengo života i dignuti se u otvoreni bitak. Ne drugo nego iz pospane omamljenosti, probuditi se u zbilji.
Prvi je znak budnosti da se u čovjeku javlja nejasna sumnja: maya ili osjetilni svijet samo je čarolija, me on kako Platon kaže. Nepostojeće.
Budan čovjek počinje vidjeti i znati da u svijetu postoji nepromijenjiva istovjetnost. Osjetilno i iskustveno mnoštvo i mnogovrsnost indivdualnih Ja, jest san. Onaj koji izlazi iz mraka koji pokriva svijet, taj prepoznaje tu čaroliju mnoštva kao mayu.
Čovjek u tom trenutku nije više individualno Ja nego univerzalna osoba. I ta univerzalna osoba više ne obitava u životu nego u bitku. Znak raspoznavanja obitavanja u bitku jest spoznaja: svijet je Jedno. Hen panta einai, kako Heraklit kaže. Pospani imaju svoje posebne svjetove, budni imaju jedan jedini zajednički svijet.
I onaj kojemu je svako živo biće postalo Ja, taj se probudio; i gdje je tuga, gdje su brige ako umiješ vidjeti Jedno?
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Neka
tvoj princip volje postupa onako, u skladu s tim kako bi mogao biti zakon za
sve ljude
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Zaista
je nesvrsishodno , posipati sebe pepelom...jer je jedino smisleno pokušati iz
pepela izroniti nov kao Fenix!!!!
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Svima
Vama što plutate u svojim oblacima uobrazilje, svojih čistota, nepogrešivosti i
neznanja samouvida...
...vaša
ljubav je potreba da posedujete onog drugog...a ne da ste u saživotu s istim...
...Sunce
prosto uvek sija samo za vas, Mesec plače nad vašim neostvarenim snovima...
...ali
ne drage moje...Ono sija za Nas, ili bi barem trebalo, ili je barem obasjavalo
neka vaša lica u mojim očima...
....ali
sad progledavam, a srce tamničim i bacam u bukagije....
...jer
vaša empatija, suosećanje, graniči se sa sažaljenjem prema prosjaku, ili
pregaženom cvetu...
....NE!,
to nije isto prijeteljice. To čak nije ni približno....
...vaše
poimanje slobode shvata ukidanje onog tuđeg ...i to je kvarnos čista poput
dijamanta...
...i
vi što sebe vidite kao monahinje ...imenitelje duhovnosti u trenu...
....a
u sledećem se ližete sa džipovima i svim komformizmima ovoga sveta...
....Neeeeeee.....ništa
to nije tako...
....A
sve je to licemernoi krajnje samoživo...
...I
to VAS! Boli...istina vas boli...
...no
zaslužujete svaku iglu pobodenu u srce, um , dušu...ili barem ono što time
nazivate...
...i
sad čista gorčina zbori iz mene....
....duboka
povređenost zbog zablude u veru u tuđu zabludu...
...i
neka se večno kajem zbog reči ovih...ali ćutati ne smem!!!
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Život
je težak „virus“ za najsavršeniji oblik „organizma“ po imenu Smrt !!!
...citat
iz filma „Zero Theorem“...jedna od jeretičnijih i podlo odvažnijih misli koje
ikad čuh.
Pa
me u nastavku i dodatno inspirasala na recimo da, ako tako postavimo vrednosti,
onda je abortus, pobačaj, najprefinjeniji produkt takvog organizma....a
uopšteno nezačivanje poroda i čak „celibat“ kojim su neke pojedine religije
naklonjene (kao nasušnom potrebom za asketskim uzvišavanju duha, a po meni
najgorem obliku potiranja naturalnih potreba)...paradoksalno klanjanje Smrti
kao perfektno oformljenom organizmu.
Otud
čak i mnoge teze da religija izdiže ne-život i proćerdavanje istog u ne-čarima
koje život omugaćava, proizilaze tačnim ukoliko se ova početna misao uzme ,
shvati malo ozbiljnije!
--------------------------------------------------------------------
Nikako
mi nije jasno zašto se pojam, tj. reč „VERA“ iz nesvesnog dela bića, primarno
povezuje sa Crkvom i njenom doktrinom.
Smisao vere je u potrazi za sopstvenim,
osobenim smislom !
Vera u neoborive zakone prirode, daje na
saznanju da se jedino čovek odmetnuo od nje same !
Dok teologija nameće da bez vere u Boga, ne
postoji ni vera u sebe, niti vera uopšte...upravo je snaga individualnosti i
vera u sebe ono što crkvu i sve forme i oblike (poput partija, kultova,
koorporacija) koji su i iznikli na osnovu hrišćanskog morala...neumoljivo
plaši.
Dakle vera u sopstvenoj svrsi svoga
delovanja, kazivanja, i postojanja, jeste mnogo značajnija u oblik apstraktne
vere...
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Kod nas
Srba, ili onih koji se tako deklarišu(besomučno I bezmisleno), pored te usađene
I ko maljem uterane miomanije, polako iz nje prelazimo nekromantiju. Jer se
pojedinci toliko oduševljavaju sa đarom u očima, nekim našim “herojima”,
“žrtvama”, tom ratničkom I viteškom pogibeljnošću….da se neko neutralan prosto
zapita jesmo li mi pagani (ne podržavajući ni hrišćanstvo)…da li imamo ikakav
kulturološki obrazac da odvojimo realnost od tih legendi I uzdizanja raznih
“pojedinaca”, bez da o njima imamo ikakvo utemeljeno saznanje. Pa je tako
čuvena priča za heroja NOB-a, po čijem prezimenu nosi ime mog grada u kom
prebivam…Žarka Zrenjanina…koji je inače ubijen pri sexualnom činu , ili da ne
kažem na jebačini, s leđa od ko zna koga….pa je to možda I simbolički dalo na
težini njegovom herojstvu. Pa ko se u Srba ne bi pohvalio takvom smrću???...taj
onda Srbin I nije…amin!!
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Uvek nam
je ono što ponajviše nam fali, a toliko bi to hteli biti, ili čak
posedovati...skoro nalik panju u oku " onoga" drugoga, kod kojeg je
to tako primetno jasno i značajno očito !
