Thursday, March 10, 2016
Wednesday, March 2, 2016
Monday, February 29, 2016
Eseji: Postmodernizam u književnosti – POETIKA POSTMODERN...
Eseji: Postmodernizam u književnosti – POETIKA POSTMODERN...: Linda Hačion, POETIKA POSTMODERNIZMA Postmodernizam je protivrečan fenomen koji gradi i ruši, upotrebljava i zloupotrebljava same po...
Thursday, February 4, 2016
SUTRA OPET
Znam šta me čeka
Tovar prekopane zemlje
Ne nije ni važno neću ni znati
Ne pričajmo o tom.
To nije sutra
To nije vreme što neizbežno nadolazi
I puni jedra i svetlost rascvetava
Nije večnost što brža je od zvuka i
Brža od zvezda:
Munja što iznenadno
Sve vlati krvi veže.
Znam šta me čeka
Ne pričajmo o tom.
To nije sutra
Sutra je opet i opet i opet
Sutra je plima što opet zašumori
Sutra je klupa opet u parku svakojakom
Nad grobljem koje niko i ne sluti
Da tu je pod busenjem trava
(Ekipa arheologa opet će stići kasno
Tek prekosutra)
Imena naša zaborav je zbrisao davno.
Znam šta me čeka
Tovar bačene zemlje
Ne nije važno neću ni znati
To nije sutra.
Sutra je kuća nova
Kuća već stara
Prljavo stepenište
Memljivi zadah soba
Kuća sa zidom žutosivim
Sa zidom punim psovki i imena.
Sutra je kuća stara
Sa zidom okrečenim belim
(Pesma jutarnja)
Sa zidom taman toliko drugim da ipak je zid prekoputa
Taman toliko istim da ipak nije postojan toliko.
Sutra je sunce i očaj
Očaj i sunce.
Znam šta me čeka
Pepeo da razveje ga vetar
To nije sutra
Nije vreme što neizbežno nadolazi.
Sutra je ista patnja i slučajne reči
Nemo što rane
Sutra je isto more što se isto
Ponavlja
Sutra je novi smeh i nova radost
Sutra je vino danas
Sutra je soba nova
U njoj dete neko plače
Sutra je soba druga
U njoj drugo dete pesmu staru
Da razume napamet uči
Sutra je soba treća
U ogledalu budnom i slepom
Golo rame sanja
Sutra je ulica bez straha
Sutra je mirna kavanska terasa
Sutra je polje kom kraja nema
Sutra je vreme što krhko nadolazi.
Sutra su ljudi što krhko vreme nose
Sutra su mrtvi što mrtve sutra prevazilaze.
Sutra je očaj i sunce
Očaj i sunce.
Sutra je nova patnja i slučajne reči
Tebe što hrane
Sutra je novo more što se staro
Ponavlja.
Sutra je isti smeh
Ista radost.
Sutra je vino danas
Znam šta me čeka
Zaborav da upije me bez ostatka
Ne nije važno neću ni znati
Ne pričajmo o tom
Sutra je vreme neizbežno što krhko nadolazi
Sutra su ljudi krhki što vreme neizbežno nose
Sutra je zaborav što zaborav sutra prevazilazi.
Sutra je danas tu već među nama.
Dušan Matić
Znam šta me čeka
Tovar prekopane zemlje
Ne nije ni važno neću ni znati
Ne pričajmo o tom.
To nije sutra
To nije vreme što neizbežno nadolazi
I puni jedra i svetlost rascvetava
Nije večnost što brža je od zvuka i
Brža od zvezda:
Munja što iznenadno
Sve vlati krvi veže.
Znam šta me čeka
Ne pričajmo o tom.
To nije sutra
Sutra je opet i opet i opet
Sutra je plima što opet zašumori
Sutra je klupa opet u parku svakojakom
Nad grobljem koje niko i ne sluti
Da tu je pod busenjem trava
(Ekipa arheologa opet će stići kasno
Tek prekosutra)
Imena naša zaborav je zbrisao davno.
Znam šta me čeka
Tovar bačene zemlje
Ne nije važno neću ni znati
To nije sutra.
Sutra je kuća nova
Kuća već stara
Prljavo stepenište
Memljivi zadah soba
Kuća sa zidom žutosivim
Sa zidom punim psovki i imena.
Sutra je kuća stara
Sa zidom okrečenim belim
(Pesma jutarnja)
Sa zidom taman toliko drugim da ipak je zid prekoputa
Taman toliko istim da ipak nije postojan toliko.
Sutra je sunce i očaj
Očaj i sunce.
Znam šta me čeka
Pepeo da razveje ga vetar
To nije sutra
Nije vreme što neizbežno nadolazi.
Sutra je ista patnja i slučajne reči
Nemo što rane
Sutra je isto more što se isto
Ponavlja
Sutra je novi smeh i nova radost
Sutra je vino danas
Sutra je soba nova
U njoj dete neko plače
Sutra je soba druga
U njoj drugo dete pesmu staru
Da razume napamet uči
Sutra je soba treća
U ogledalu budnom i slepom
Golo rame sanja
Sutra je ulica bez straha
Sutra je mirna kavanska terasa
Sutra je polje kom kraja nema
Sutra je vreme što krhko nadolazi.
Sutra su ljudi što krhko vreme nose
Sutra su mrtvi što mrtve sutra prevazilaze.
Sutra je očaj i sunce
Očaj i sunce.
Sutra je nova patnja i slučajne reči
Tebe što hrane
Sutra je novo more što se staro
Ponavlja.
Sutra je isti smeh
Ista radost.
Sutra je vino danas
Znam šta me čeka
Zaborav da upije me bez ostatka
Ne nije važno neću ni znati
Ne pričajmo o tom
Sutra je vreme neizbežno što krhko nadolazi
Sutra su ljudi krhki što vreme neizbežno nose
Sutra je zaborav što zaborav sutra prevazilazi.
Sutra je danas tu već među nama.
Dušan Matić
Sunday, January 31, 2016
Monday, September 14, 2015
....OBROCI...
Stolice , okolo stola
i presvlaka na njemu
cista .
Na stolicama porodica ,
harmonicno , poredjana ...
kao svakog dana , ista .
Obeduju ritualno
svako svoju supu srce
skoro kao jedan ...
neko ovde mrzi bestijalno
neko tone , trivijalno ...
sav nistavan i bedan .
Na redu je meso sad , krvavo
i krompir pire , "beli"
majka redom utvrdjenim ,
po porciju svakom
dobronamerno deli .
I medj' zvonjavom escajga ...
... keramike ,
i glabanja sa koski , mesa ...
neko s' osmehom , spontano
kroz podrig ...
priseca se necega , i ...
neko nervozno ..., nogom str^esa .!
Stigla je mirisna ..., za vrhunac
pita od kupine i od jagoda slatko
neki medj' sobom , kidaju jadac
dok nervozno telo
iznutra sto kipi ...
nogar stola opipava glatko .
On prozdire svoje ...
guta kao zadnje ,
a kolenom trza sve vise i jace
sve pocinje da odskakuje po stolu
i njegova dusa ..., najednom place ...
jecaje iznutra nemogavsi da spreci
sav u "kontri" , u grcu i u bolu
ipak ... dalje guta sve ono na stolu ,
kao da gutajuci , ispunice prazninu .
Stolice sad , okolo porusene ...
i sto u sredi
a presvlaka sva od ras - pr'sutih ,
masnih mrlja
neko tinja , neko goriii !!!
neko opet cuti ... taji ,
a neko uvek 'zbori
neko trpi , g u t a ...
neko bas voli da te zaboli ...
vise od svakog zalogaja ...,
neko uziva u tome da povredi .!!!
Majka ce oprati sve za njima
a neko od gutanja ce poceti da s^edi* .?
*s^edeti - osedeti HEKS A SENS mart 2008.
Subscribe to:
Posts (Atom)